Azra Saraja Rejhana

Dobro mi došli

02.10.2008.

MOST

ima jedan most u gradu mog odrastanja čvrsto ugrađen u moja sjećanja
most koji spaja mahalu do grada ali ih i razdvaja
moji prvi izlasci započinjali su tu negdje oko mosta, moji prvi poljupci dogodili su se ispod mosta
taj most postoji i danas samo što neke  druge mladosti s njime sad žive
moja sjećanja na taj most uvijek me podsjete DA NAS ČESTO JEDNA TE ISTA STVAR I SPAJA I RAZDVAJA

29.09.2008.

saraj zvan azra

SARAJ AZRA


...u davna vremena bijaše konačište - Saraj zvan Azra.
Pročulo se za njeg na daleko, po pjesmi koja je po cijele noći iz njeg dopirala i po djevi bajnoj koja je u njem prebivala.....bijaše joj kosa crna, duga uvojita a ten bijel i nježan poput pahuljice snijega...usne njene bijahu lijepe, crvene kao najsočnije jagode a oči zelene i duboke, lijepe kao što je to bila i ona sama. Nitko joj nije znao ime ali po Saraju su je nazvali Azra i bijaše Azra zaista tajnovita zvijezda tog vremena i prostora a onda je jedne noći u tišini nestala i nikada je više nigdje nisu vidjeli....pričalo se kasnije da je Azra otišla na zvijezde i da nas promatra...pričalo se da je postala rijeka koja pokraj nas protiče...a bilo je i onih koji su vjerovali da lijepa Azra nikada nije ni postojala da je zapravo Azra Sevdah sami...........


jednom sam u snu srela i upoznala lijepu Azru...sva u bijelom...sjedila je u visokoj travi, među rascvjetanim poljskim cvijećem.....blistala je kao sunce.....dok se s slapovima njezine crne kose igrao vjetar.....gledala me dugo...nijemo i nije ni riječ prozborila...samo mi je njen blagi osmjeh nagovijestio, a njen topli zagrljaj potvrdio da je ta lijepa žena dio mene i dio svih žena koje vjeruju da je ona jednom davno zaista postojala u tom saraju koji zvaše se Azra ..

23.09.2008.

Trenuci tuge

 Dragi moji blogeri svatko od nas proživi trenutke tuge,
život je jednostavno takav i to je zato što je tako.....nema tu velike filozofije
davno je otkriveno kako sve je ralativno i da nema apsolutnog reda a i u najvećem kaosupostoje neka pravila reda......i radi toga život nemože i nema uopće šanse da bude uvijek takav da ga ćutimo sretnog...moraju postojati i trenutci tuge samo je problem kada ti trenutci dolaze prečesto i traju predugo...znajte dragi moji blogeri da tuga nije tužna koliko bespomoćnost, a uvijek ima načina da čovjek sebi pomogne, ima samo ga treba naći........zato Vam želim da nađete svoj put do hrabrosti življenja.

22.09.2008.

jutro za dan

svako jutro uvijek iznova kada se budim i probudim podsjetim se da ima puno stvari radi kojih vrijedi ustati, radi kojih se vrijedi boriti i za koje mora imati nade i vjere u taj dan i u svaki naredni....sve dok ih bude bilo....jednostavno samo zato jer ih još ima
pohađala sam poslovne- razne seminare na temu motivacije- demotivacije to je sad u trendu i motiviraju oni tako mene motiviraju to im je posao i to dobro plaćen, a ja sjedim slušam i ne vjerujem da stvarno oni misle da ja mislim da oni znaju ono što kao ja ne znam...manemoj
...inače moje je uvjerenje da svaki čovjek u svom životu zna baš  što želi znati i ne možeš nikome "soliti pamet" tako da moje postove uvijek dobronamjerno shvatite kao prijateljsku PREPORUKU jer Vi ništa ne morate u životu se i ne mora ništa do li ti na kraju umrijeti i baš zato ovo vrijeme ovdje bolje je - barem po meni- provesti u što boljoj sreći i radosti UNATOČ i USPRKOS svemu čime nas život šamara, nosi i odnosi........

18.09.2008.

dobar Vam dan blogeri

Dobar  Vam dan dragi moji blogeri
evo otvorih blog da  podijelim s Vama svoje želje stremljenja strahove i nade, da  isčitam Vaša mišljenja na moje misli  ....nadam se da  ćete se zaustavati na ovom blogu, barem i nakratko

Ima podosta toga što nosim u sebi i previše ....još sasvim kratko pa ću hrabro zakoračiti u četrdesete i ovim putem  želim iskazati moje čuđenje na brzini kojom moj život izmiče od mojih "ludih"  dvadesetih, udata sam i radim na neodređeno vrijeme, imam troje djece muža , oca i mater, otac već duže vrijeme daleko ( u SAD) ja tamo nisam išla a mislim da i neću.
Za sada bit će Vam dosta  pozdrav


Noviji postovi |

<< 01/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI
opis bloga
o svemu pomalo i o Vama ako vas
to zanima.......


Ex Ponto

Jeli vam se dogodilo da vam uzmu sve - a šta se čovjeku ne može uzeti? -.................................................
Kud sam ja sve lutao?
Kud su padale moje težnje, koliko posrtao, koliko bludio u mislima i griješio u životu! - Kako da vam kažem kad to i rodjeno moje sjećanje zaboravlja!
Oholost me je nosila kao vjetar.
...........................................................
Bio sam nijemi, oholi gost života.
Nisam imao suhe kore kruha ni suze da je pokvasim i, isplakavši je, da mi lakše bude.
...........................................................
život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.
..........................................................
Sad uvidjam: gubiti je strašno samo tako dugo dok se ne izgubi sve, jer gubiti malo donosi žalost i suze, i dok god možemo na preostalom mjeriti veličinu izgubljenog teško nam je, ali kada jednom izgubimo sve onda osjetimo lakoću za koju nemamo imena, jer to je lakoća prevelikog bola. Lagan sam, lagan da poletim!
..........................................................
Svejedno je koja je vaša istina, glavno je prenesite je kroz svoj život kao svetinju i ne iznevjerite dušu svoju nikad.
- šta si vidio u ljetni dan, sine moj? Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek. -
.........................................................
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna koja sastoji u nepravilnoj izmjeni grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
- Hoćes da usneš, sine moj?
Ne, oče, idem da živim.

Ivo Andrić

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
10507

Powered by Blogger.ba