Ispisati ću Vam jedan aforizam  Ne pričam sam sa sobom nije to moj nivo
Dobro razmislite odnosi li se ponekad i na Vas, jer  iako je aforizam smiješan "na prvu"  u svojoj je istinitosti i tužan do suza ...suza kapne iz oka  radi dvije sasvim oprečne emocije (radost/tuga), a suza, ko suza pada .......ne pita ni zašto ni radi čega. Želim Vam reći - uvijek je bolje da ljude uveseljavate nego da ih rastužujete dragi moji blogeri jer iako se ne vidi ali sigurno je da radost koju drugima dajete donosi Vašu sreću

dodala sam u nazivu rejhana
postoji  jedna legenda o rejhani....bila je ta rejhana posebna žena....bila je ona svoja i njen izbor bijaše samo njen i nije se ona dirala u druge i mogla je ona da je htjela i drugačije ali znala što je tko je i što hoće a ljubav je njena bila velika a ona bijaše svoja i posebna ostade ta rejhana.....
a rejhana se zove i meni jedna vrlo draga osoba ......moja rejhana

Dragi moji blogeri ima više razloga
radi čega je moj današnji post posvećen Baracku Obami
jedan od njih što je "njegov " grad Chicago grad u kojem već deset godina živi i moj otac, pa zato što je objavio knjigu pod nazivom ODVAŽNOST NADE o nadi sam baš jučer i sama pisala, pa zato što oduvijek smatram da afroamerikanci trebaju imati JAČA prava u SAD, zato što u njemu ćutim dašak odvažnog optimizma za sutra, zato što je demokrat  i zato što sam subjektivna i tako mi se sviđa
Zaista mislim da smo danas sudionici početka jednog "novog doba" da ulazimo u promjene i da imamo razloga očekivati i nadati se jednom bar malo mirnijem svijetu

Nada u radost gotovo je ista kao i sama radost.
često susrećem ljude koje treba hrabriti, (pa i samu sebe) jer radi raznih razloga i uvjerenja, dogodi se  da  se iz očiju izbriše onaj plamičak nade, ona iskra ljepote i nije potrebno mnogo, ponekad i jedna jedina riječ ili rečenica i opet se u očima povrati najljepša boja nade i ne zaboravite dragi moji blogeri da je nada u radost gotovo  ista kao i sama radost

oduvijek volim stih ...iz jedne pjesme Zdravka Čolića..
oktobar je počinje sezona kiša......
i ne znam radi čega, uostalom to nije ni važno, ali ja vam dragi moji blogeri volim kiše........
vrlo često i ne otvaram kišobran ako nije pljusak jer drage su mi kišne kapi
volim i ulice zasute opalim jesenjim lišćem, volim i boje zlatne jeseni.......
i meni je zapravo uvijek bila draža jesen i od zime i od proljeća, jedino su mi ljeta podjednako draga s jeseni ...pa valjda radi toga i moja  sklonost tom stihu....oktobar je počinje sezona kiša

dragi moji prije sedam godina baš na današnji dan izrekla sam svoje DA
čula sam da  je kao kritična sedma godina braka, a moje je mišljenje da su kritične sve ili nijedna ovisi kako se uzme
čestitam sama sebi svoju godišnjicu braka jer kao u reklami "ja to zaslužujem" i znajte dragi moji nemojte se ustručavati sami sebi čestitati i priznati sebi svoj uspjeh ako to možda i izgleda kao govor koji sami sa sobom koji vode ludaci ON TO NIJE  to je još uvijek "normalno" ako uopće postoji podjela na normalno i nenormalno jer ja osobno ne prihvaćam podjele bilo koje vrste jer sve može biti i tamo i ovamo i ovakvo i onakvo jer sve zaista ovisi o tomu kako se gleda i što se vidi jer često se ono bitno uopće i ne vidi na prvi ni na drugi pogled nego da bi vidio moraš se zagledati iz srca

živio je tada(do devedesetih)  u mojoj zgradi  Jugoslav Bosanac....bila je to tiha familija on mater i sestra Judmila, ta Judmila je bila gluhonijema, a svi mirni i dobri ljudi i tako su živjeli pokraj mene dvadeset godina...i onda se začuše trublje rata a oni i ne znam što su bili ...samo su nestali, zapravo prvo su otišle majka i Judmila i sjećam se razgovora koji je tad četrdesetogodišnji Jugoslav vodio s mojim tatom a poslije kojega je i in otišao ....idem, one su kod mamine sestre u Hrvatskoj a ja ću probati doći do Canade to je dobra zemlja meni ovdje kao Jugoslavu Bosancu više nije mjesto za živit, i ja se često upitam da li je došao do Canade i je li se tamo snašao, što je s tihom Judmilom- tada je bila u tridesetim i još mi nije jasno da je čovjek koji je imao ime  po zemlji a prezime po republici nakon četrdeset godina  morao otići i dan danas im zaželim sreću i tužno je to da unatoč svim čudima tehnologije nikada ništa nisam iskopala o Jugoslavu i Judmili Bosanac pa ako ste ih Vi slučajno sreli slobodno mi javite dragi moji virtualni prijatelji bilo bi mi drago čut za njih pa ako ih slučajno i sretnete pozdravite ih za mene

evo danas Vam samo želim zaželjeti dobar dan i ništa više ni manje od toga....želim da svima koji posjetite ovu stranicu dan bude bolji..........i radi toga
dobar Vam dan želim

želim Vam reći kako su 2plus2  četiri u matematici, ali život nije matematika,
iako su logika života i ona matematička možda i slične u životu nema ni aksioma ni pravila, život se jednostavno živi i događa i nema tu statistike i ponekad nema ni pravde jer dva i dva u životu često može biti i puno i malo i svašta i ništa
...i zapravo mi sami sebi pišemo jednađbu življenja, nepoznanice x-evi i y-loni,
i kad sve svedemo pod nulu bitan je osjećaj da smo živjeli dostojno i da smo živjeli sretno, onoliko kolko su nam to zadane okolnosti dopuštale i mrvu više sretno nego bi to itko po matematičkoj logici zbrajanja i oduzimanja očekivao....... jer sretni smo upravo proporcionalno vjeri, ljubavi i duhovnosti koju unosimo u svoje življenje a obrnuto proporcionalno svemu što je materijalno
pa živite mi u izobilju sreće dragi moji i neka Vaša jednađba života kada se svede na nulu ipak opisuje jedno sretno biće
zato LJUBITE I ONDA  KAD NIJE VALENTINOVO

 post ću započeti narodnom  mudrosti pa evo  svima nam znanu koja glasi "Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani."...vjerovatno je da ovu mudrost poznajete, rekle su Vam bake ili majke, očevi il dede učitelji il prijatelji nevažno tko kad i radi čega važno je da je se sjetite uvijek kad imate svog vrapca a misao Vam leti na goluba na grani.....budite zadovoljni svojim vrapcem jer tuđi golubi daleko i visoko lete ......odlete u trenu i Vas za sobom povuku u sjenu nezadovoljstva i tuge a dok tako tužni jeste i onaj Vaš vrabac nađe svoje drugo mjesto pod suncem i gle čuda ni vrabca ni goluba jer nemojte misliti da ćete ako ne ulovite goluba sasvim sigurno vrapca imati NE vrabac isto leti i odleti i tada ostajete sami......sami u svojoj otuđenosti