Azra Saraja Rejhana

Dobro mi došli

16.10.2008.

moji susjedi

živio je tada(do devedesetih)  u mojoj zgradi  Jugoslav Bosanac....bila je to tiha familija on mater i sestra Judmila, ta Judmila je bila gluhonijema, a svi mirni i dobri ljudi i tako su živjeli pokraj mene dvadeset godina...i onda se začuše trublje rata a oni i ne znam što su bili ...samo su nestali, zapravo prvo su otišle majka i Judmila i sjećam se razgovora koji je tad četrdesetogodišnji Jugoslav vodio s mojim tatom a poslije kojega je i in otišao ....idem, one su kod mamine sestre u Hrvatskoj a ja ću probati doći do Canade to je dobra zemlja meni ovdje kao Jugoslavu Bosancu više nije mjesto za živit, i ja se često upitam da li je došao do Canade i je li se tamo snašao, što je s tihom Judmilom- tada je bila u tridesetim i još mi nije jasno da je čovjek koji je imao ime  po zemlji a prezime po republici nakon četrdeset godina  morao otići i dan danas im zaželim sreću i tužno je to da unatoč svim čudima tehnologije nikada ništa nisam iskopala o Jugoslavu i Judmili Bosanac pa ako ste ih Vi slučajno sreli slobodno mi javite dragi moji virtualni prijatelji bilo bi mi drago čut za njih pa ako ih slučajno i sretnete pozdravite ih za mene

<< 10/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI
opis bloga
o svemu pomalo i o Vama ako vas
to zanima.......


Ex Ponto

Jeli vam se dogodilo da vam uzmu sve - a šta se čovjeku ne može uzeti? -.................................................
Kud sam ja sve lutao?
Kud su padale moje težnje, koliko posrtao, koliko bludio u mislima i griješio u životu! - Kako da vam kažem kad to i rodjeno moje sjećanje zaboravlja!
Oholost me je nosila kao vjetar.
...........................................................
Bio sam nijemi, oholi gost života.
Nisam imao suhe kore kruha ni suze da je pokvasim i, isplakavši je, da mi lakše bude.
...........................................................
život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.
..........................................................
Sad uvidjam: gubiti je strašno samo tako dugo dok se ne izgubi sve, jer gubiti malo donosi žalost i suze, i dok god možemo na preostalom mjeriti veličinu izgubljenog teško nam je, ali kada jednom izgubimo sve onda osjetimo lakoću za koju nemamo imena, jer to je lakoća prevelikog bola. Lagan sam, lagan da poletim!
..........................................................
Svejedno je koja je vaša istina, glavno je prenesite je kroz svoj život kao svetinju i ne iznevjerite dušu svoju nikad.
- šta si vidio u ljetni dan, sine moj? Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek. -
.........................................................
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna koja sastoji u nepravilnoj izmjeni grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
- Hoćes da usneš, sine moj?
Ne, oče, idem da živim.

Ivo Andrić

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
10507

Powered by Blogger.ba