Azra Saraja Rejhana

Dobro mi došli

10.10.2008.

nula

želim Vam reći kako su 2plus2  četiri u matematici, ali život nije matematika,
iako su logika života i ona matematička možda i slične u životu nema ni aksioma ni pravila, život se jednostavno živi i događa i nema tu statistike i ponekad nema ni pravde jer dva i dva u životu često može biti i puno i malo i svašta i ništa
...i zapravo mi sami sebi pišemo jednađbu življenja, nepoznanice x-evi i y-loni,
i kad sve svedemo pod nulu bitan je osjećaj da smo živjeli dostojno i da smo živjeli sretno, onoliko kolko su nam to zadane okolnosti dopuštale i mrvu više sretno nego bi to itko po matematičkoj logici zbrajanja i oduzimanja očekivao....... jer sretni smo upravo proporcionalno vjeri, ljubavi i duhovnosti koju unosimo u svoje življenje a obrnuto proporcionalno svemu što je materijalno
pa živite mi u izobilju sreće dragi moji i neka Vaša jednađba života kada se svede na nulu ipak opisuje jedno sretno biće
zato LJUBITE I ONDA  KAD NIJE VALENTINOVO

<< 10/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI
opis bloga
o svemu pomalo i o Vama ako vas
to zanima.......


Ex Ponto

Jeli vam se dogodilo da vam uzmu sve - a šta se čovjeku ne može uzeti? -.................................................
Kud sam ja sve lutao?
Kud su padale moje težnje, koliko posrtao, koliko bludio u mislima i griješio u životu! - Kako da vam kažem kad to i rodjeno moje sjećanje zaboravlja!
Oholost me je nosila kao vjetar.
...........................................................
Bio sam nijemi, oholi gost života.
Nisam imao suhe kore kruha ni suze da je pokvasim i, isplakavši je, da mi lakše bude.
...........................................................
život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.
..........................................................
Sad uvidjam: gubiti je strašno samo tako dugo dok se ne izgubi sve, jer gubiti malo donosi žalost i suze, i dok god možemo na preostalom mjeriti veličinu izgubljenog teško nam je, ali kada jednom izgubimo sve onda osjetimo lakoću za koju nemamo imena, jer to je lakoća prevelikog bola. Lagan sam, lagan da poletim!
..........................................................
Svejedno je koja je vaša istina, glavno je prenesite je kroz svoj život kao svetinju i ne iznevjerite dušu svoju nikad.
- šta si vidio u ljetni dan, sine moj? Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek. -
.........................................................
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna koja sastoji u nepravilnoj izmjeni grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
- Hoćes da usneš, sine moj?
Ne, oče, idem da živim.

Ivo Andrić

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
10507

Powered by Blogger.ba